U kartingu se rezultat često promatra prejednostavno. Ako vozač pobjeđuje — talentiran je. Ako ne pobjeđuje — nije dovoljno dobar. Takav način razmišljanja je površan i često netočan.

Karting rezultat nikada nije posljedica samo jednog faktora. Na rezultat utječu vozač, roditelji, trener, mehaničar, oprema, motor, gume, uvjeti na stazi, budžet, kontinuitet treninga i kvaliteta pripreme. To je sustav. Ako jedan dio sustava ne funkcionira, rezultat pati. Ali unutar tog sustava postoji osoba koja mora znati prepoznati gdje problem nastaje, zašto nastaje i kako se može riješiti. Ta osoba je trener.

Vozač nije problem — vozač je materijal koji treba razviti

Posebno kod mladih vozača, vrlo je opasno prerano donositi zaključke. „On nema talent.“ „Previše se boji.“ „Ne sluša.“ „Nema osjećaj.“ To su rečenice koje se u kartingu često čuju, ali u većini slučajeva one ne rješavaju ništa. One samo prebacuju odgovornost na vozača, najčešće na dijete ili mladog sportaša koji još nije dobio pravi alat za razvoj.

Moj stav je drugačiji.

Kada vozač da svoj maksimum u tom trenutku, on ne može pogriješiti. Ne govorim o idealnom maksimumu. Ne govorim o onome što bi možda mogao za šest mjeseci. Govorim o realnom maksimumu koji taj vozač ima danas — s trenutnim znanjem, trenutnom hrabrošću, trenutnom fizičkom spremom, trenutnom koncentracijom i trenutnim emocionalnim stanjem.

Ako vozač u tom trenutku daje sve što realno može dati, tada ja kao trener preuzimam odgovornost za rezultat.

Ne zato što trener vozi umjesto njega. Nego zato što trener mora znati što s tim vozačem napraviti.

Trener mora znati pronaći uzrok, a ne samo opisati posljedicu

Reći da je vozač spor nije analiza. To je samo opis problema. Prava analiza mora odgovoriti na konkretna pitanja:

Dijagnostička pitanja koja trener mora postaviti

  • Zašto je vozač spor? Gdje točno gubi vrijeme?
  • Je li problem u kočenju? Je li problem u ulasku u zavoj? Je li prerano okreće volan?
  • Je li prekasno otvara gas? Boji li se kontakta?
  • Gubi li koncentraciju nakon dvije ili tri pogreške?
  • Je li fizički preslab da zadrži kvalitetu vožnje kroz cijeli stint?
  • Je li pod pritiskom roditelja, rezultata ili očekivanja?
  • Je li setup prilagođen vozaču ili vozač stalno pokušava voziti oko problema?

Ako trener ne zna postaviti prava pitanja, neće pronaći pravi odgovor. A ako nema pravog odgovora, nema ni pravog napretka.

Mjerljiv progres mora postojati

U radu s vozačem uvijek tražim mjerljiv progres. To ne znači da svaki vozač odmah mora pobjeđivati. To nije realno. Ali napredak mora postojati. Napredak može biti:

  • Bolje vrijeme kruga ili manji zaostatak za najbržima
  • Stabilniji tempo kroz cijeli stint
  • Manje grešaka pod pritiskom
  • Bolji start, bolje kočenje ili bolji izlazak iz zavoja
  • Više samopouzdanja u borbi kotač uz kotač
  • Bolja fizička izdržljivost ili bolja reakcija nakon pogreške
  • Mirnija priprema prije izlaska na stazu

Ako se ništa od toga ne mijenja, tada problem nije samo u vozaču. Tada trener mora stati i postaviti sebi pitanje: Što ja nisam dobro prepoznao? To je za mene ključ profesionalnog rada.

Primjer iz prakse: pretjecanje koje se ne događa slučajno

Vozač izvodi pretjecanje na kočenju, spušta se u zavoj s udaljenosti od približno dvije dužine kartinga, zadržava kontrolu i uspješno završava manevar.

Na videu se vidi vozač koji izvodi pretjecanje na kočenju. S udaljenosti od približno dvije dužine kartinga spušta se prema zavoju, koči kasno, zadržava kontrolu kartinga, postavlja se s unutarnje strane i uspješno završava pretjecanje.

Netko tko karting ne poznaje dovoljno mogao bi reći da je to samo hrabar potez. Ali oni koji se ozbiljno bave kartingom znaju da se takvo pretjecanje ne događa slučajno. Da bi vozač to izveo, mora imati više elemenata istovremeno:

  • Mora vjerovati u sebe i mora vjerovati u kočnicu
  • Mora znati procijeniti udaljenost i osjetiti brzinu ulaska u zavoj
  • Mora znati kada pustiti kočnicu
  • Mora kontrolirati rotaciju kartinga kroz zavoj
  • Mora donijeti odluku pod pritiskom borbe s drugim vozačem

To nije samo agresivnost. To je tehnika, samopouzdanje i odluka u pravom trenutku.

Ono što ovaj primjer čini još važnijim jest činjenica da je riječ o vozaču koji je tek prije nekoliko mjeseci prvi put sjeo u karting. Uz to, ima 15 godina i vozi u Senior klasi, gdje je konkurencija najjača, najbrža i najiskusnija. Zato takav potez za mene nije samo jedno dobro pretjecanje. To je dokaz ozbiljnog, mjerljivog progresa, i to u izuzetno kratkom vremenu.

Odgovornost trenera ne znači da su drugi nevažni

Naravno, trener nije jedini faktor.

Ako je motor slab, rezultat će patiti. Ako karting nije ispravan, vozač neće imati realnu šansu. Ako roditelji stvaraju prevelik pritisak, dijete će voziti u grču. Ako nema kontinuiteta treninga, razvoj će biti sporiji. Ako nema dovoljno vremena, budžeta ili kvalitetnih uvjeta, rezultat ima svoje granice.

Ali upravo zato trener mora biti osoba koja vidi cijelu sliku. Trener ne smije gledati samo štopericu. Mora gledati vozača, tijelo, glavu, tehniku, ponašanje, komunikaciju, opremu i okolinu.

Karting trener nije samo netko tko stoji uz stazu i kaže: „Vozi brže.“ To može reći svatko. Pravi trener mora znati kako vozača dovesti do toga da stvarno može voziti brže.

Dijete i mladi vozač ne smiju nositi teret koji pripada odraslima

Kod djece i mladih vozača ovo je posebno važno. Mladi vozač često ne zna objasniti što osjeća u kartingu. Ne zna jasno reći da se boji kočenja, kontakta, brzog zavoja ili reakcije okoline nakon utrke. Ne zna uvijek razlikovati tehnički problem od emocionalnog problema.

Zato trener mora znati čitati vozača.

  • Nekad problem nije u talentu, nego u strahu.
  • Nekad nije u hrabrosti, nego u lošoj tehnici.
  • Nekad nije u koncentraciji, nego u fizičkom umoru.
  • Nekad nije u volji, nego u tome što vozač ne razumije što se od njega traži.

Ako trener to ne vidi, vozač može mjesecima slušati da nije dovoljno dobar, a zapravo nikada nije dobio pravi alat za napredak. To je veliki problem u razvoju mladih vozača.

Moj princip rada

Moj princip je vrlo jasan. Vozač mora dati svoj maksimum. Roditelji moraju omogućiti stabilno okruženje. Mehaničar mora pripremiti ispravan karting. Trener mora voditi proces.

Ako vozač daje sve što u tom trenutku može, ja kao trener preuzimam odgovornost da pronađem put do napretka. Ne obećavam uvijek pobjedu. To bi bilo neozbiljno. Ali očekujem napredak. Ako napretka nema, ne tražim prvo krivca u vozaču. Prvo analiziram svoj rad, svoju komunikaciju, svoj plan treninga i svoju procjenu problema.

Jer trener koji ne preuzima odgovornost ne vodi razvoj. On samo komentira rezultat. A komentirati rezultat je lako. Stvoriti rezultat je posao trenera.

Zaključak

U kartingu se previše često traži krivac, a premalo se traži uzrok. Mene ne zanima krivnja. Zanima me proces.

Ako vozač nema rezultat, pitanje nije: „Tko je kriv?“ Pravo pitanje je: „Što u sustavu ne funkcionira i tko to mora prepoznati?“

Za mene je odgovor jasan. Najveća odgovornost je na treneru. Jer trener mora znati vidjeti ono što vozač još ne zna objasniti. Mora znati pronaći problem koji drugi ne vide. Mora znati pretvoriti slabost u zadatak, zadatak u trening, a trening u napredak.

Vozač mora dati sve od sebe. Trener mora znati što s tim napraviti.

— Marijan Grobenski, trener za karting, fizičku i mentalnu pripremu vozača


Povezani članci