Kako stalno okrivljavanje drugih odvlači vozača od jedine stvari koja ga stvarno čini bržim — od njega samoga.

U kartingu gotovo uvijek postoji nešto drugo na što se može pokazati prstom. Motor nije bio dovoljno jak. Setup nije bio dobar. Gume su bile starije od konkurencije. Karburacija nije bila dobra. Šasija je bila umorna. I ponekad — samo ponekad — to je stvarno istina. Oprema je u ovom sportu važna. Mora biti konkurentna, inače nema smisla izlaziti na start.

Ali budimo iskreni, pogotovo kada su u pitanju monomarkna prvenstva. Uzmimo Rotax kao primjer — svi voze isti tip motora, a velik broj njih je i plombiran. Tu razlika u materijalu jednostavno nije ono što odlučuje o rezultatu. Ne govorim o otvorenim prvenstvima poput WSK-a, gdje stvarna razlika u opremi može postojati. Ali ni na to se ne želim fokusirati. Govorim o onome što najčešće vidim: materijal je puno rjeđe pravi razlog nego što ljudi žele vjerovati. A navika da se prvo posegne za njim jedna je od najštetnijih stvari u razvoju mladog vozača.

Želim odmah biti jasan: ne kažem da oprema nije važna. Jest. Vozač se ne može boriti za pobjede u kartingu koji je stvarno neispravan ili daleko od tempa. Taj dio mora biti dobar. Ali velika je razlika između toga da se pobrinete da je materijal dobar i toga da materijal postane automatsko objašnjenje svaki put kada rezultat izostane.

Sport koji vam sam nudi lak izlaz

Usporedite karting s hrvanjem, boksom ili atletikom.

U tim sportovima rezultat je brutalno iskren. Ako izgubite hrvačku borbu, pobijedio vas je onaj nasuprot vama. Ako ste spori na 100 metara, štopericu ne zanimaju vaši izgovori. Nema motora koji možete okriviti, nema setup lista, nema dobavljača guma. Postojite samo vi, vaša priprema i ono što ste napravili taj dan. Ta iskrenost je neugodna — ali je ujedno i najbrži mogući put do napretka, jer tjera sportaša da svaki put pogleda u sebe.

Karting je drugačiji. Karting vam daje desetak mjesta za skrivanje. A što vam sport daje više mjesta za skrivanje, to je primamljivije nikada se ne suočiti s onim što je zapravo najvažnije: s vlastitom vožnjom. Upravo tu psihologija objašnjava mehanizam koji svaki dan gledam na stazi. Ono što u kartingu zovemo „izgovorima“ u struci ima svoje ime: samohendikepiranje — namjerno stvaranje ili isticanje prepreke prije nastupa, kako bi se u slučaju neuspjeha krivnja mogla svaliti na tu prepreku, a ne na sebe.1 Karting, s toliko mjesta za skrivanje, gotovo je savršen teren za takvo ponašanje.

Zašto je to opasnije nego što zvuči

Problem sa samohendikepiranjem nije samo filozofski — ima mjerljive posljedice. Istraživanja pokazuju da takvo ponašanje kratkoročno štiti samopoštovanje, ali kada postane navika, vodi do psiholoških problema i slabijeg dugoročnog razvoja.2 I evo detalja koji je posebno važan za karting: sklonost samohendikepiranju raste s važnošću natjecanja.2 Drugim riječima, na najvećim utrkama, kada je pritisak najveći, izgovori su najglasniji — upravo onda kada bi vozač najviše trebao gledati u sebe.

Izgovori ne objašnjavaju samo rezultat — oni reprogramiraju vozača

To je dio koji roditelji često ne vide.

Kada vozač nakon svakog teškog vikenda čuje da nije on kriv — da je kriv motor, setup, gume, loša sreća — nešto se tiho počne mijenjati u njegovom načinu razmišljanja. Prestane si postavljati najvažnije pitanje u sportu: što sam mogao napraviti bolje?

Izgovor izgleda kao zaštita. U tom trenutku skida pritisak s djeteta. Ali ono što zapravo radi puno je štetnije: programira vozača da vjeruje kako ne mora napredovati, jer ionako nikada ništa nije bila njegova odgovornost. A vozač koji vjeruje da nema što popraviti neće ništa ni popraviti.

To je točno suprotno od mentaliteta koji pokušavam izgraditi. Želim vozača koji, pobijedio ili izgubio, prvo pogleda sebe — svoje kočenje, svoje linije, svoju konzistentnost, svoje odluke pod pritiskom — jer je to jedini dio jednadžbe koji stvarno može kontrolirati i u kojem stvarno može rasti.

Kada izgovori prestanu biti uvjerljivi — čak i samom vozaču

Postoji i sljedeća faza, koja je još opasnija, i vidio sam je.

Kada se izgovori gomilaju, vikend za vikendom, na kraju se uruše pod vlastitom težinom. Previše ih je zaredom i u njih prestane vjerovati čak i vozač. Tada nastupa nešto gore od okrivljavanja: vozač počne dolaziti na utrke već očekujući loš rezultat. Samopouzdanja više nema. Vjere više nema.

I ni to nije samo moje zapažanje — poklapa se s onim što su istraživači izmjerili. Prepreke i „razlozi“ koje vozač navodi prije natjecanja pozitivno su povezani s anksioznošću, a negativno sa samopouzdanjem.3 Što više izgovora vozač nabroji prije izlaska na stazu, to je anksiozniji i manje siguran u sebe kada se na njoj nađe. Izgovor koji ga je trebao zaštititi zapravo ga potkopava.

I sada vodite bitku na dva fronta. Morate popraviti vozačevu stvarnu vožnju — i istovremeno ponovno izgraditi vjeru i samopouzdanje koje su izgovori tiho uništili. To je dvostruki uspon uzbrdo, a potpuno ga je moguće izbjeći. Ne stvara ga vozačev nedostatak talenta, nego kultura okrivljavanja kojoj je dopušteno da raste oko njega.

Cijena stalnih izgovora

  • Vozač si prestane postavljati pitanje „što mogu napraviti bolje?“
  • Odgovornost se odmiče od jedine stvari koju kontrolira — od njega samoga
  • Napredak stane, jer se ništa nikada ne vidi kao nešto što treba popraviti
  • Vjera slabi sve dok vozač ne počne očekivati poraz i prije nego što utrka uopće počne

Moj pristup: gradimo vozača, jedan problem po jedan

Moj način rada namjerno je suprotan kulturi izgovora.

Da — pobrinem se da je karting dobar. To je dio posla i shvaćam ga ozbiljno. Ali kada je materijal stvarno konkurentan, fokus se u potpunosti prebacuje na vozača. I umjesto da sve okrivimo odjednom ili sve opravdamo odjednom, gradim okvir u kojem rješavamo jedan problem po jedan.

Možda je ovaj tjedan to otpuštanje kočnice. Kada to sjedne, prelazimo na ulazak u zavoj. Zatim dodavanje gasa na izlazu. Zatim konzistentnost kroz cijelu vožnju. Zatim smirenost nakon greške. Svaki problem prepoznamo, radimo na njemu i popravimo ga — ne opravdavamo ga. Napredak postaje nešto što gradimo, korak po korak, umjesto nešto što čekamo da nam donese oprema.

Ni ovaj pristup nije samo moja filozofija — poklapa se s onim što se u struci zove klima usmjerena na napredak (engl. mastery climate): okruženje u kojem se vozač mjeri po vlastitom napretku i trudu, za razliku od klime usmjerene na rezultat (engl. performance climate), u kojoj se cijene samo usporedba s drugima i konačni rezultat. Istraživanja pokazuju da su okruženja usmjerena na trud, učenje i osobni napredak povezana s većom motivacijom i stabilnijim samopouzdanjem, dok ona usmjerena samo na usporedbu i ishod donose više napetosti i krhkiju vjeru u sebe.4 Kultura izgovora pripada toj lošijoj klimi. Rad na sebi, korak po korak, pripada boljoj.

To čini dvije stvari. Vozača čini zaista bržim, jer se radi na njegovim pravim slabostima. I gradi potpuno drugačiji mentalitet: vozača koji vjeruje da je napredak uvijek moguć, uvijek u njegovim rukama i nikada ne ovisi o izgovoru.

Zaključak

Karting će uvijek nuditi lak izlaz. Uvijek će postojati motor, setup ili guma na koju se može pokazati. Najbolji vozači — i najbolje obitelji — oni su koji taj lak izlaz odbijaju.

Osigurajte dobar materijal. Taj dio je važan. Ali onda pogledajte vozača. Jer vozač kojeg naučite da krivi opremu nauči stajati na mjestu, a vozač kojeg naučite da gleda sebe nauči postajati bolji — na svakom treningu, svaki vikend, do kraja karijere.

Izgovori štite vozača danas. Odgovornost gradi vozača za sutra.

— Marijan Grobenski, trener za karting, fizičku i mentalnu pripremu vozača

Izvori

  1. Berglas & Jones (1978), temeljna definicija samohendikepiranja — obrađeno u preglednom radu u otvorenom pristupu, Frontiers in Psychology (2022). frontiersin.org
  2. „Self-Handicapping and Its Value in Sports“ (2022), ResearchGate. researchgate.net
  3. Ryska, Yin & Cooley (1998), citirano u preglednom radu: „Self-handicapping in competitive sport“, Psychology of Sport and Exercise, ScienceDirect. sciencedirect.com
  4. „Achievement Goals, Fear of Failure and Self-Handicapping in Young Elite Athletes“ — otvoreni pristup, PMC (2021). ncbi.nlm.nih.gov

Povezani članci