Vikend na Franciacorti

Luka Stepić ima sedam godina i ove je sezone vozio Prvenstvo Hrvatske u klasi 50 Baby. Za vikend 31. listopada i 1. studenoga bio je sa mnom na treningu na pisti Franciacorta u Italiji, u grupi od preko 30 vozača dvanaestogodišnjaka.

Vozio je Birel Easykart 60, što je za njega veliki skok u brzini. Pista je vrlo brza i zahtjevna, s visinskom razlikom, a pala je i kiša.

Kad se pista sušila, stavili smo slick gume i dobro se snašao. Jednom se izvrtio, ali se vratio.

Na kraju prvog dana došao je k meni presretan:

„Treneru, napravio sam svoje prvo preticanje!“

Drugi dan napravio ih je već nekoliko. Na kraju dva dana rekao je rečenicu zbog koje pišem ovaj tekst:

„Ja bih ovdje ostao još trideset dana, još pedeset treninga.“Luka, na kraju vikenda

Što sam gledao kao trener

Kod djeteta od sedam godina ne gledam prvo vremena krugova. Gledam kako uči. Luka pažljivo sluša upute i dovoljno mu je nešto reći jednom.

Sve ga zanima, ispituje i vrijedan je. Nakon svakog treninga čisti svoj karting i uredno čuva opremu. Kondicija mu je na zavidnom nivou jer trenira i plivanje.

To su stvari koje u toj dobi grade sportaša: radost, znatiželja, radne navike i hrabrost da se vrati na stazu nakon pogreške. Njegova rečenica na kraju vikenda pokazuje da je dobio ono najvažnije.

Voli to što radi.

Reklame i frizirani rezultati

Na društvenim mrežama danas vidim drugačiju sliku. Djeca od sedam ili osam godina predstavljaju se kao budući prvaci Formule 1. Rezultati se poliraju i friziraju, a često su samo poluistiniti.

Najbrži krug na slobodnom treningu postane „najbrži na stazi“. Pobjeda u klasi s četiri vozača postane „velika pobjeda“. Dijete to čita, i čita to cijela okolina.

Takve objave najčešće pišu roditelji, s dobrom namjerom. Ali po mom iskustvu, takvim reklamama naprave više štete nego koristi.

I Međunarodni olimpijski odbor (MOO) upozorava da je sport mladih postao previše okrenut odraslima i medijima. Na mlade sportaše često se gleda kao na proizvod, a granica između objektivnosti i senzacionalizma je tanka (MOO, 2015).

Teret koji djeca nose

Dijete od sedam godina ne razumije marketing. Razumije samo da se od njega nešto očekuje. Kad svi oko njega pričaju o Formuli 1, svaki loš trening postaje mali neuspjeh.

To nije samo moje mišljenje. MOO upozorava da su mladi sportaši sve više izloženi nerealnim zahtjevima i očekivanjima, koja dolaze od njih samih, od trenera i od roditelja (MOO, 2015).

Posljedice su psihičko preopterećenje, sagorijevanje i odustajanje od sporta. Visoka očekivanja i kritika roditelja mogu kod djeteta razviti i nezdrav perfekcionizam.

Istraživanje na 80 talijanskih dječaka nogometaša od 11 do 14 godina pokazalo je da djeca osjećaju previše pritiska roditelja, a premalo pohvale i razumijevanja. Upravo su to htjela: manje pritiska, a više pohvale i razumijevanja (Bonavolontà i sur., 2021).

Kada rezultati počinju značiti

Po mom iskustvu, u kartingu rezultati stvarno počinju značiti u junior i senior kategoriji, otprilike od 13. ili 14. godine. Tada se vidi tko je izgradio temelje.

Sportska znanost kaže slično. Prema modelu kanadskog istraživača Jeana Côtéa, do otprilike 13. godine djeca isprobavaju različite sportove, a naglasak je na zabavi. Tek između 13. i 15. godine sportaš se usmjerava na jedan ili dva sporta i rezultat postaje važniji (Garland i sur., 2023).

MOO navodi da su sustavi koji biraju talente prema dječjim rezultatima imali ograničen uspjeh. Do vrhunskog sporta stigne malo mladih sportaša, a rast i sazrijevanje mogu potpuno promijeniti sliku (MOO, 2015).

Zašto onda i ja objavljujem videa?

Netko će pitati zašto onda i ja objavljujem Lukin video. Razlika je u tome što slavimo. Ne slavim rezultat ni obećanje budućeg prvaka, nego trud, radost i ono što je dijete naučilo.

Lukina rečenica „Ja bih ovdje ostao još trideset dana“ vrijedi mi više od bilo kojeg pehara u toj dobi. Takva objava djetetu ne stavlja teret na leđa, nego mu pokazuje da je njegov trud vrijedan.

Što roditelji mogu napraviti

Roditelji su najvažniji ljudi u djetetovom sportu i bez njih nema kartinga. Zato ovo nije prigovor, nego prijedlog:

  • Hvalite trud, hrabrost i napredak, a ne poziciju i vrijeme kruga.
  • Ne uspoređujte dijete s drugom djecom, ni na stazi ni na mrežama.
  • Ako objavljujete, pišite istinu i pišite o onome što je dijete naučilo.
  • Pustite ga da se bavi i drugim sportovima. Luki plivanje daje kondiciju i za karting.
  • Nakon utrke pitajte dijete je li uživalo i što je naučilo, a ne koje je mjesto osvojilo.

MOO preporučuje isto: širu definiciju uspjeha, izazovnu i ugodnu atmosferu usmjerenu na učenje, i više različitih sportova u djetinjstvu (MOO, 2015).

Moja poruka

Najvažnije je da dijete uči. Pred djecu ne treba stavljati očekivanja rezultata. Ako se takav dječak jednog dana odluči baviti motorsportom, to može biti samo njegova odluka, bez senzacionalnih reklama da će biti budući F1 prvak.

Moj posao kao trenera je odgoj pravog sportaša i zdravog mladića. Za rezultate ima vremena kasnije, u junior i senior kategoriji. Ako dijete voli to što radi, tada će imati i snage i želje boriti se za njih.

— Marijan Grobenski, trener za karting, fizičku i mentalnu pripremu vozača

Izvori

  1. Bergeron M. F. i sur. (2015). International Olympic Committee consensus statement on youth athletic development. British Journal of Sports Medicine, 49(13), 843–851. doi.org/10.1136/bjsports-2015-094962 · besplatni PDF
  2. Garland W. J., Smith K. L., Dixon J. C., Horton S. (2023). Developmental activities of elite junior hockey players: an analysis of early sport specialization. Frontiers in Sports and Active Living, 5:1253007. Opis Côtéovog modela razvoja sportaša. doi.org/10.3389/fspor.2023.1253007
  3. Bonavolontà V. i sur. (2021). The Role of Parental Involvement in Youth Sport Experience: Perceived and Desired Behavior by Male Soccer Players. International Journal of Environmental Research and Public Health, 18(16), 8698. doi.org/10.3390/ijerph18168698

Povezani članci